LJUBAV PREMA PRIRODI, DRUŽENJU I KLUBU - izvještaj sa Rumije

Mnogi nas često ne razumiju, koji nisu ljubitelji prirode, planinari, avanturisti. Šta nas to tjera da po hladnom jutru u 6 ujutro  nedeljom ustanemo, penjemo se na skoro 1600 metara? Odgovor je za nas uvijek jednostavan,a za one koji nas ne razumiju isto tako komplikovan i težak.ali zadovoljstvo je uvijek naše ;)

LJUBAV PREMA PRIRODI, DRUŽENJU I KLUBU, odgovor je tako lak.

Ovoga puta donosimo priču sa juga. Mrak bješe još uvijek kad smo ustali  prije 6 i krenuli u koloni na turu ka Rumiji. Nikad brže vrijeme nije prošlo u putu. Sjajno je vidjeti se opet sa drugarima iz kluba, nadovezujemo priču na priču I tako stižemo u Bar. Tu nam se priključuju naši drugari iz PK ‘’Rumija’’ iz Bara sa još nekim prijateljima. Ima nas tridesetak I više.Crkva svete Trojice se vidi kao veća tačka na Rumiji,  iz grada. Treba tu popeti danas. Sreća za nas manje iskusne, nema snijega I leda još uvijek.

Makadamom nekih par kilometara stižemo kolima do polazne tačke, blizu ruske crkve sv. Sergeja. Građena u autentičnom ruskom stilu, sa širokim kupolama, dominira se I izdiže krajolikom. Mala Moskva pod Rumijom J No tuda ćemo se vratiti, kasnije,A sada pravac vrh Rumije! (naravno posle Marjanovog govora, koji je skoro postao tradicionalan ;) Naime ovoga puta učestvujemo, kao i mnogo puta u humanim i dobrim stvarima, pomoći teško oboljelom prijatelju naše članice kluba,  pa se u tu svrhu po simboličnoj cijeni prodaje naš kalendar za ovu godinu. A doista je calendar ove godine prelijep, a uz to činimo i dobru stvar.

Nastavljamo uspon ka vrhu. Čeka nas penjanje, ni malo lagano. Posebno za one koji su malo duže zaboravili na gojzerice I teže ture. Konstantan je uspon do vrha. Ali uhvatili smo sa našim drugarima iz Bara danas dobar tempo I uz par manjih pauza stižemo do prve nagrade danas (nagrade su  nam kao i uvijek prelijepi pogledi  i dobra druženja). Na maloj zaravni, kako se približavate ivici iste, otvara se pogled na Skadarsko jezero, Prokletije, Skadar. Tu padaju I prve manje grupne fotografije. Čeka nas još dio puta do vrha. Valjalo je probati I  vatrenu vodu (čitaj domaću rakijuJ ) koju su naši domaćini spremili. Dobraaa, ali sve u umjerenim količinama, posebno pri ovim težim usponima ;)

Sa zaravni penjemo poslednju dionicu grebena i stižemo do vrha. Veličanstveno. Sa jedne strane je obala, more, Bar, a sa druge je Skadarsko jezero, Prokletije. Zaista zadivljujući prizor.O tako je lijepo gledati suncem decembarskim obasjano more, koje kao biser svjetluca u daljini.Sa druge strane je Skadarsko jezero, koje se trudi da parira sličnim prizorom. Nezna čovjek kojoj ljepoti prije da se okrene. Zaista je šteta da ovakvo mjesto, poslednjih godina bude aktuelno u nekim negativnim kontekstima, podjelama. Mi naravno uvijek idemo suprotno tome.I dok drugi viju razne zastave podjela I slično, zavijorili smo dvije zastave, koje donose prijateljstvo i pozitivnu energiju, zastave klubova PK Vjeverica i PK Rumija.nadamo se da ćemo ih vijoriti I družiti se ovako lijepo još puno puta u vremenu pred nama. Poslije već obaveznih grupnih fotografija, krećemo nazad. Uvijek  mnogima padne spuštanje teže nego uspon, vjerovatnoća povrede je mnogo veća, pa uz oprez spuštamo polako prema polaznoj tački, budući da na nekim mjestima ima i leda. No u dobrom društvu sve brzo i lako prođe. Vraćajući se natrag, imali smo prilike da još jednom uživamo u prelijepom pogledu Bara, okupanog zimskim zuncem. I tu su nam, pri povratku  naši domaćini iz Bara ispričali I interesantnu priču o VLadimiru I Kosari, za koje se vezuje I tradicija iznošenja krsta na  vrh Rumije. Kao ‘’šlag na tortu’’ dana posjetili smo izvor Androvića, gdje se nalaze uklesane u kamenu skulpture Vladimira i Kosare i zaista jako dobra voda. Teško da joj može biti premca, izlazi iz kamena, a onda se dodatno filtrira preko mahovine i sliva niz ogromnu stijenu. Kažu I usred ljeta je tu hladno, kao u pećini. Zaista fino mjesto, na koje, kako nam rekoše dolaze I mnogobrojni turisti. Vraćajući se prema kolima I spremajući se za rastanak, vidimo ustvari koliko smo imali sreće, magla je već prekrila dobar dio Rumije.Ali ovoga puta mi smo pobijedili I odnijeli nagradu u vidu prelijepih vidika,uspomena druženja za desetku, novih prijateljstava.

Nadamo se skorom susretu sa dobrim domaćinima i gordom Rumijom, uskoro. Do tada pomažimo drugima, sa malo dobre volje činimo velika djela.I  širimo pozitivnu energiju, kao I uvijek!

Ivan