Izvjestaj sa ture - Mrtvica 2013.

Ova nam godina nije bila nešto naklonjena što se vremena tiče, al konačno u nedjelju je osvanuo lijep sunčan dan.Kad idemo na ture, uvijek nosimo dobru volju i raspoloženje, toga nikad dosta, a u nedelju u pohod Mrtvici je bilo u velikom broju.i dobre energije i ljubitelja prirode, planinara.Krenulo nas je puna dva autobusa, više nego ikad dosad.Bilo nas je gotovo iz svih krajeva primorja,a pridružili su nam se i naši drugari u Podgorici i grupa iz Kolašina.U dobrom raspoloženju, šali i druženju, krenuli smo, radujući se unaprijed ljepotama Mrtvice i lijepom danu.Bogami se i zapjevalo :)

Stižemo na polaznu tačku posle mosta, kraj puta za Kolašin i kreće gotovo neprekidna kolona Vjeverica i prijatelja, stazom kraj Mrtvice do Danilovog mosta, gdje pravimo prvu pauzu.Most prelijep, kameni, koji već skoro 150 godina odolijeva snazi divlje Mrtvice, koja je u ovom periodu i najača, obzirom da se topi dosta snijega sa Maganika i okolnih planina.

Grupa je već oduševljena,a tek slijedi ono najljepše.Dalje od mosta nailazimo na par domaćinstava, te ljude koji stalno žive u ovom kraju,bave se stočarstvom i poljoprivredom.Ljudi su jako gostoljubivi, ujedno sjajna prilika da kupite poneki domaći proizvod.Produžavamo dalje, prolazimo drveni most na rijeci Mrtvici, te zalazimo sve dublje u njen kanjon i nailazimo do vodopada koje se velikom silinom uz zaglušujuću buku, u slapovima sa obližnjeg brda ulivaju u rijeku Mrtvicu, čineći je još snažnijom i ljepšom.

Dolazimo do kapije želja, gdje vila sa Maganika, ispunjava želje onih koji dođu, te bace kamenčić kroz stijenoviti otvor u rijeku.Neki su zamislili i po par želja, neki su bili skromniji dosta sa po jednom, uglavnom imaće vila dosta posle,grupa brojna, gotovo je ponestalo i kamenja;)

Posle duže pauze, te obilnog fotkanja, nastavljamo živopisnim kanjonom.Prelazi se i glavna ''prepreka'', gdje se na jednom dijelu voda sa okolnih stijena i brda sliva preko puta koji dalje vodi u kanjon.Tu su i naši iz kluba, koji nesebično pomažu starijim članovima i onim manje iskusnim da bezbjedno prođu ovu dionicu. Nastavljamo dalje u dubinu živopisnog kanjona, ka putu koji vodi ka selu Velje Duboko. Na pojedinim mjestima kanjon je dubok i preko stotinu metara, te je potreban poseban oprez.No organizacija je kao i uvijek, na nivou. Lagano, uživajući u ljepotama divlje, nabujale rijeke stižemo i do puta, koji je vojska sa narodom mukotrpnim radom prije više decenija, ručno uklesala, u ljutim Mrtvičkim gredama. Ljepota ostavlja bez daha.S jedne strane visoke grede stotine metara,a sa druge dubok kanjon i divlja Mrtvica. Čist dokaz da je moguć sklad prirode i čovjeka,te da rad čovjeka ne mora i nebi smio uništavati ono što nam je majka priroda podarila.Naprotiv, može to biti itekako pozitivna priča.

I tu je potrebno zaista zastati, naravno napraviti poneku sliku za uspomenu, uživati u prelijepom i nesvakidašnjem prizoru. Nastavljamo dalje ka krajnjem odredištu današnje ture, tzv ''plaži'', kroz koje dolazimo prolazeći pored vode koja se presijava na suncu i kapa kao biseri sa mahovine obližnjih stijena.

Neki su stigli do plaže prije, neki kasnije,al smo se tu svi dobro odmorili, te pojeli i podijelili naravno, ono što smo ponijeli. Izuzetno je bila srećna i vlasnica i svi mi, a posebno njen zlatni retriver Luna, koga je, a ko bi drugi nego predsjednik kluba sa još nekolicinom ''neznanih'' junaka otrgao od divljih virova Mrtvice, u koje je upao, opomenuvši  koliko divlja ljepota može da bude i opasna.

Posle duže pauze, te naših može se slobodno reći već i obaveznih zajedničkih fotografija(za uspomenu naravno,a i obično ljudi ne vjeruju da okupimo uvijek toliko ljudi pozitivne energije i ljubitelja prirode na turamaJ), krećemo nazad. Vraćamo se istim putem, te imamo priliku da se opet divimo divljim ljepotama rijeke i njenog kanjona.Vodopadi,kanjon, šuma,livade, kapija želja,toliko toga lijepog na jednom mjestu.Toliko je priroda bila izdašna na ovom mjestu.

Posle dužeg povratka nazad,noge su dobro otežale,a neko bogami i dobro pojeo,ali  uz dobru atmosferu i druženje svaki korak lakše pada.Stižemo na kraju do kafane kod Raša, gazda oduševljen jer mu odavno nije došlo ovoliko gostiju,a mi zadovoljni hladnim pivom, koje je onako baš ''palo'' posle dužeg hodanja.Ulazimo u autobuse i krećemo, long way down.

Dobra atmosfera je opet tu,iako smo hodali cijeli dan, ostalo je dovoljno pozitivne energije za dobro druženje .I tako dođeš kući, sjedneš i kad bolje razmisliš..Želja ti je već ostvarena. Uživao/la si u prelijepom danu, vidio toliko toga lijepog, družio se sa divnim ljudima.Može li bolje od toga?

Srce planinara i svakog ljubitelja prirode je danas puno.

Sa pozitivnom energijom, ljubavlju prema prirodi i planinama, družimo se opet uskoro