Opis ture po Zelengori 29.06 - 01.07

Mala grupica sarenih Vjeverica krenula je 29.og juna na put do republike Srpske. Kao sto je i planirano, poslije duge voznje, ulazimo u nacionalni park Sutjeska, gdje se kolima prebacujemo dokle je god moguce. Odatle krece planinska pjesacka staza preko Suhe koja vodi doTrnovackog jezera. Oko 2 sata hoda pod teretom, bila su zaboravljena pri pojavljivanju Jezera koje svojom ljepotom zaista fascinira, okruzeno masivom planina i to  Maglica, Bioca, Volujaka, Vlasulje i Trnovackog Durmitora. Ono u srcu sa svojim oblikom Srca, na 1.517 mnv dokazuje jos jednom da je Priroda najbolji kreator svega u Njoj samoj.

Podizemo kamp, izmedju ostalih ucesnika koji su vec pristigli u velikom broju njih oko 250. Lijepa noc pod Mjesecinom, uz toplinu vatre, lijepe razgovore i smijeh mora biti prekracena Snom koji nam je neophodan za sutrasnji uspon. 30. jun. U 07:30 sati kompletna ekipa od nas 8 Vjeverica krece ka Maglicu, a povodom manifestacije obiljezavanja Vidovdanskog uspona koji
organizuje planinarski savez republike Srpske i p.k.Zelengora iz Foce..

 

Poslije oko 4 sata i posljednja Vjeverica osvaja vrh Maglica (2386mnv). Nakon pauze slikavanja, laganog obroka i druzenja sa ostalim ucesnicima uspona na samom vrhu, lagano se spremamo za povratak. Penjemo se i na Crnogorski Maglic koji je samo nekoliko metara visociji cak od naseg ciljnog, i tu malko stajemo, opet fotke nasih majstora skljocanja, pa nastavak dalje. Opisati prirodu nije moguce, to se moze vidjeti na slikama za one koji nisu bili. Silazak traje otprilike jednako kao i penjanje, jer je jako strmo i predstavlja skoro i veci problem nego samo penjanje. Ali poslije sve te naporne setnje, Trnovacko jezero nas je priumilo u njedra svojih plavih i prozirnih dubina, kupanje i odmor bili su trenuci koji vracaju u zivot. Pada noc, stize umor, Vatrica ponovo grije nasa lica, uz par drustvenih igara, medju kojima je i "ne ljuti se covjece" (zamalo da se svi posvadjamo) blizi se vrijeme za odmor i priprema za sjutrasnji povratak. LIjepa i prohladna noc, pracena opet divnim Mjesecom prati nas u San.

1. jul. Neko se kupa, neko ide do obliznjeg katuna, lagano pakovanje satora i licnih stvari, pa povratak kroz prelijepu bukovu i borovu sumu do naseg parkinga. Odatle makadamom dolazimo do puta za Focu, pa svracamo do Tjentista, do spomenika na Sutjesci, do malog lokakla sa dobro hladnim pivom. Obilazimo i otvoreni bazen za koji je vazilo da je najveci na Balkanu, sa puno mjestana Foce koji su spas potrazili u njegovoj ledenoj vodi kojom se puni iz rijeke Sutjeske. Oko 16 sati krecemo ka Crnoj Gori, na putu nailazimo na dobar restoran dje opet stajemo i lijepo se castimo specijalitetima istog, i djelimo jos koji lijepi trenutak druzenja. ( i 5  bokala vode !! ). Oko 21:00 sati, sigurno se vracamo u nase domove.

Hvala svim ucesnicima ovog uspona, na dobrom druzenju, uzornom ponasanju i izdrzljivosti na stazi.

VIdimo se opet na nekim novim Osvajanjima.

Veliki Vjevericji pozdrav!!!

organizacija kluba