Kapetanovo jezero 03.Jun 2012 god

Snijeg u junu! Pune livade mirisnog cvijeća! Kristalno čisto plavo  jezero! Pogled koji puca u daljinu i mami uzdahe..i sve to odjednom? Da, sve je to bilo u jednom danu, na Kapi Moračkoj, u nedelju 3.juna gdje smo proveli svi jedan divan dan i kao i uvijek u super raspoloženju i lijepom druženju.Krenuli smo sa čak 8 kola punih Vjeverica do Nikšića gdje su nam se pridružili naši prijatelji, domaćini ture.odmah po udaljavanju  od grada dalo se naslutiti da nas čeka nesvakidašnji teren i za nas primorce divan kontrast i promjena.Posle duže vožnje  asfaltom kolona stiže do makadama,tu već srijećemo ljude koji su izdigli na katun i vidno iznenadjeni i obradovani prizorom ovoliko ljudi željnih avanture i  to baš u njihovom kraju.

Tu nas je već oduševila sve prostrana dolina sa  zelenim brežuljcima punim cvijeća koje  presjecaju planinski potoci . motiv da se odmah krene u ,,akciju,, Mnogi od nas odlučiše da krenu pješke,rđav makadam za kola,a i jesmo li planinari ili ne?:) zaputismo se ka jezeru Kapetana i kako to obično biva,priroda nagradi one koji idu pješaka i ljubitelje prirode i vrati im uloženi napor višestruko.

Predivan pejzaž, livade pune narcisa,kaćuna,ljubičica,okružene gorostasnim stijenama i brdima.na svakom dijelu staze priroda je nudila nešto novo,očaravajuće... dolazimo do jezera, a ono blistava perla,prozirno čiste vode,ledničko jezero, podjednako plijeni sve koji ga vide i nas planinare,ali i ribolovce,izletnike,bicikliste....i onaj oblik srca koje ostavlja u ljutim stijenama,kad se gleda sa okolnih bregova,ostavlja poseban utisak ljepote i nesvakidašnjosti.Produžavamo dalje,krajnji cilj je vrh.... na Kapi Moračkoj, Zagradac.a do tamo na pojedinim mjestima,snijeg!i eto prilika za poneku grudvu i onaj čudan  osjećaj kad u sred ljeta gaziš snijeg .posebno priznanje i radost za najmlađe Vjeverice koje su popele preko 2000 metara, sad već redovni učesnik tura naš dragi Nikola i naša nova vjeverica ljepotica Anja.I svi koji su se primakli podnožju vrha, svi su popeli, što nas čini, kao ekipu.Kad idemo i penjemo,onda penjemo svi!da je sa nama druženje omamljivo i da nastupamo timski, shvatio je i Nenad,član ,,Komova,, kad se našao već na vrhu sa nama, skupa. Sa vrha Zagradac koji smo peli puca pogled na okolne planine pogrivene ledom i snijegom. I uvijek se javlja taj moćan osjećaj da si osvojio, da si popeo,iako je svaki vrh priča za sebe.

Kako se na vrhu teško uvijek zadržati duže,zbog vjetra,silazimo polako nazad, i vraćamo se istim putem, pa nam se javlja prilika da još jednom prođemo ljepotama i divimo se.Posebno dragocjen izvor,nalazi se tik uz Kapetanovo jezero,voda okrepljuje,a led ledena,odlična i da se tu pivo ohladi ,da znamo za drugi put;) vraćamo se preko livada,a dzentlameni kao što su uvijek naši Vjeverčići beru bukete narcisa Vjeverčicama,kojima je to najljepši poklon u planini.Teško je bilo odvojiti se od svih ovih ljepota,ali morali smo jednom krenuti na long way down kući,pomalo umorni,ali vrijedjelo je svakog koraka.Ono što često ostane kao uspomena,su slike koje rado gledamo,A slike autora teksta su spašene,  zahvaljujući dobrim ljudima koji kao mi vole vole prirodu, u njoj nastupaju uvijek puna srca i čine dobre stvari!

Družimo se uskoro opet , zajedno! Širimo pozitivnu energiju!

Tim Vjeverice!